Sarajevo

Sarajevo 01.05 2022. godine

Izlazimo iz Srpsk e pravoslavne crkve u Sarajevu, prilazi nam žena sitna mala prekrivena maramom.
Selam alejkum’, odgovorih alejkum selam.
Ali da krenem od početka. Prilazimo Pravoslavnoj crkvi ispred crkve dva muškarca i devojka stoje i gledaju u nešto. Priđem, devojka plače i gleda u crnu mačku koja leži. Pitam šta je bilo, devojka odgovara, neko je pregazio mačku, izgleda da su joj slomlje zadnje noge i tako je ostavio. Ispred stoji gajbica, valjda su hteli mačku da stave u gajbu, ništa ne pitam prilazim mački, moj muž stoji sa njima, uzimam mačku i stavljam je u gajbu. Mačka je skroz crna, okreće glavu prema meni i ja vidim da su joj oči braon, zelene boje, kao da mi pogledom kaže hvala. Devojka i dalje plače i zahvaljujemi se. Zašto ne zovete veterinara, ja vam više ne mogu pomoći nisam odavde i ne znam koga da zovem. Momak uzima telefon i nekoga zove. Mačka, leži u gajbi, devojka ponovo govori puno vam hvala. Ulazimo u crkvu, nismo se puno zadržali desetak minuta, zapalili sveću, pomolilil se pored ikona i izašli. Ispred drveta više nema mačke i ljudi ali stoji žena, mala, sitna sa maramom na glavi gledam je u oči, oči su joj braon zelene boje Prvo na ljudima i životinjama zapazim oči, to je i moj sin radio. Kaže mi:, znaš mama on ili ona ima takvu i takvu boji očiju”. Pozdravlja nas rečima Selam alejkum, a ja ne znam ni sama kako odgovaram joj Alejkum selam.
Pruža ruku, ja vadim novčanik , ona me pogleda tim braon zelenim očima i reče: Ja to nisam tražila, nisam ti zato prišla.
U tvome srcu vidim veliku bol, u očima patnju, boja očiju ti se menja kada plačeš to malo ljudi primeti, to mogu da vide samo oni koji te neizmerno vole. Jedna osoba iz tvog života je to svaki put primećivala i govorila ti,, mama ti si kao mačka u jednom trenutku kao da umireš a već sutradan si kao nova. Tvoja tuga je golema, ostala si bez nekoga koga si volela više od života. Tvoj sin je pre par godina od prijatelja dobio Kuran, da li je tako. Jeste, odgovaram. Gde je sada Kuran? Ne znam kažem joj. Stvarno ne znam, možda je među knjigama, ne zanam, stvarno ne znaem…. Voliš knjige u torbi ti je knjiga Kletva. Nekada si čitala svakodnevno, sada to malo teže ide. Jeste, tako je.
Tvoj sin je otišao na veselje na koje nije trebao da ide, u tom trenutku nije trebao da bude na tom mestu. To nije trebala da bude njegova sudbina i sudbina drugoga momka. Sin je voleo životinje…
Jeste odgovaram joj , konje i pse najviše. Imate belog i crnoga psa u dvorištu, dan posle tragedije srela si ženu sa belim psom i muškarca sa crnim psom. Tako je odgovorih joj. Sećaš li se šta ti je žena sa belim psom rekla. Sećam se, ali nije bilo tako. Rekla mi je da će sve biti u redu, da će se momci vratiti kući. Vratili su se ali kako? Čovek sa crnim psom je stajao sa druge strane ulice, jeste, ja sam prošla i pomazila psa. Tvoji koreni su iz Hercegovine, da li je tako?
Kad već znate, što me pitate? Uvek si bila ratoborna i kočoperna, ali iskrena govori mi. Pa vi mene poznajete bolje od mene same.
Sigurno znate da su moji koreni Radišić, Bjelica, Muratović, Čabrilo…..
Kada sve to znate recite mi kako je moj sin nastradao?
Ja znam da nije imao pušku….
Znam da od kuće nije poneo pušku, poneo je iskreno, plemenito srce. Krive ga za svoju smrt i za smrt još jednog momka.
Ja ne verujem da je moj sin u tom trenutku pucao.
Ako znate sve ovo recite mi ko je za sve kriv?
Vratićeš se ponomo u Sarajevo, ovoga meseca, ne brini ponovoćemo se sresti. Vi znate ko sam ja, ali ja ne znam ko ste Vi.
Molim Vas recite mi šta se desilo te noći.
Ti si sklopila sve kockice, još nedostaje jedna……
Vratićeš se korenima, proćićeš kroz vremenski portal….
Sve ćeš videti kao na dlanu šta se desilo, vreme će se vratiti unazad.
Videćeš ko je pucao u tome trenutku, odakle su došli meci, ko je bio heroj a ko kukavica….
Neću se vraćati u Sarajevo, hoćeš veruj mi
Kada doćeš kući, sutradan ćeš biti jako bolesna, tu noć ćeš sanjati, šta treba da sanjaš, videćeš čoveka koji puca…..
Čija je puška, ko je pucao, molim Vas , recite mi…
Rekla sam ti, sve ćeš videti…
Puška nije njegova,
Nije tu noć bila samo jedna puška, bilo je više vrsta naoružanja. U strahu su goleme oči. Znam ja sve to, prošlost ne mogu vratiti, ali želim da znam istinu, ma kakva ona bila.
To znam. Da li ti je deda pre rata sa majčine strane nosio uniformu?
Jeste, deda Lazo je radio u žandarmeriji…
Da li su na veselji bili ljudi koji nose uniformu?
Jesu.
Vratićeš se u Bosnu ponovo 28.05.2022. godine, do tada ćeš proći kroz vremenski portal, ti veruješ u putovanje kroz vreme, videćeš sve , šta i kako se desilo. Na Baščaršiji ćeš kupiti dve narukvice, uzećeš ih negledajući, na jednoj će biti leptir a na drugoj će pisati VERA.
Ali, molim vas, reci mi…..
Dragi putnici stigli ste u Sarajevo.
Vera , Vera, probudi se….
Probudila sam se Rajko….
Ja sam već bila u Sarajevu. Kada, evo upravo smo stigli…… Bili smo pre par godina.

Facebook komentari
Klik da oceniš ovaj recept, objavu
[Total: 0 Prosek: 0]
Podeli nešto ukusno i lepo

Ovaj sajt koristi kolačiće kako bismo vam pružili bolje korisničko iskustvo. Nastavkom korišćenja sajta slažete se sa našom politikom kolačića.

Politika kolačića