Princes krofne

Ovo nije priča o princes krofnama – ovo je priča o ljubavi.

Mnogi kuvari će reći da je tajni sastojak svakog jela: ljubav, jer svako jelo će biti bolje i ukusnije kada ga sa ljubavlju spremamo.

Ja sam se udala u nekim poznijim godinama- kasno sam upoznala svog sadašnjeg supruga, a tada sam već bila, pa na neki način, iskusna kuvarica, posebno sam volela da spremam kolače i tada, kada smo se upoznali, imala sam iskustva u spremanju kolača više od 20 godina (čak je i moja mama priznavala da spremam kolače bolje od nje mada mi za slana jela to ne priznaje).

Jednog dana, na početku naše veze, odlučila sam da mu spremim princes krofne. Princes krofne sam spremala “milion puta” i obično bih ih sipala kašičicom i pravila da budu manje (uglavnom se dupliraju) i bogate filom (fil bude malo ređi i curi, i uvek ostane za jednu posudicu više, da se pojede onako, ali je preukusan). E tada, spremala sam krofne kao i svakog puta, možda sa malo više pažnje da budu bar slične veličine, ali se desilo nešto neverovatno: krofne su ispale tri puta veće, narasle su “nenormalno”, divno šuplijikave i skoro sve iste. Fila je bilo taman, kremast, bez ijedne grudvice, miriše na vanilu, nije ostalo viška, i još sam ih posula prah šećerom – kao iz izloga poslastičarnice. Napunila sam dva velika poslužavnika. Na žalost nemam fotografiju jer tada nisam ni imala ni mobilni telefon ni fotoaparat, ali takve, nezamislivo fantastične, ispale su samo tada. I kasnije mi budu lepe i ukusne, ali kao te ne.

Sledeći, nezamislivo fantastični kolači, pre svega ledene kocke i jafa kolač, bili su mi kada sam počela da ih spremam za svoje dete. Moje dete sa autizmom do svoje 12-godine nije htelo da jede mešene kolače (samo kupljene slatkiše, uglavnom eurokrem, kinder čokoladice i jafa keks), nije hteo ni da ih proba. Jednom prilikom suprug je doneo sa posla ledenu kocku koju su oni dobili u fabrici za ručak i dete ju je sa slašću smazalo. Tada sam odlučila da počnem da mu spremam kremaste kolače, da probamo da li će da ih jede. Krenuli smo od ledenih kocki (razne varijante), jafa kolača, medeno srce, krempite razne vrste pa kasnije i kremaste torte. I svaki, posebno prvi put napravljen, ispadao je savršen i ukusom i izgledom. Pri svakom spremanju zamišljala sam kako će moje dete da uživa u tom kolaču dok ga jede i kolač je, kao nekom čarolijom, ispadao predivan. Pošto je sve ispadalo tako dobro, a ja sam, kako je moje dete proširivalo svoj jelovnik,  proširivala  i svoj asortiman recepata pa sam odlučila da se isprobam na nekim kulinarskim sajtovima. A posle nekog vremena objavljivanja recepata usledile su i nagrade.

Moje dete je sada, posebno što je u pubertetu, proširilo i jelovnik slanih jela pa sve više isprobavam i nova slana jela. Mada u svemu postoji neko malo ograničenje: moje dete ne voli keksiće i suve kolače, ne voli kad su preslatki, uglavnom jede kremaste,  ne voli pite sa kupljenim korama, slana jela uglavnom voli sa krompirom, peciva ne voli slatka nego samo slana ali da nemaju previše sira, kod načina pripreme mesa vrlo je izbirljiv jer ne voli ni mnogo da žvaće, sve mora da bude meko i sočno, nije ljubitelj pirinča (sladak nikako, a slan samo u punjenoj paprici), testeninu ne jede (par puta je jeo makarone sa sirom kad je bio baš gladan, a nije bilo ničega drugog). Ponekad iskočim iz “okvira” koji mi stvara njegova izbirljivost kada spremam za goste ili spremim za sebe pa neko jelo jedem u kući samo ja jer suprug je još izbirljiviji nego dete (jedem po dva dana, za doručak, ručak i večeru jer spremim za 4 do 6 osoba).

Sada, kad god tražim neki novi recept, pogledam ga i pročitam prvo po  dva puta, da vidim da li je reč o namirnicama koje bi jelo moje dete, kao i način pripreme, i onda ga pribeležim i zamišljam kako će on to prvo da gleda, pa da pomiriše, pa oprezno da proba, i na kraju, nadam se, u slast da pojede i da traži još. To kako je nešto pojeo meni je najbolja ocena i kritika kako sam nešto spremila bez obzira na broj pregleda, lajkova, na komentare i nagrade. Ono što mu se svidi pređe nam u stalni jelovnik.

A sve je počelo sa princes krofnama koje sam spremila kada sam bila jako-jako zaljubljena u svog muža, a onda su se, eto, sve ljubavi spojile jedna sa drugom: ljubav prema mužu, detetu i kuvanju.

Facebook komentari
Klik da oceniš ovaj recept, objavu
[Total: 0 Prosek: 0]
Podeli nešto ukusno i lepo

Ovaj sajt koristi kolačiće kako bismo vam pružili bolje korisničko iskustvo. Nastavkom korišćenja sajta slažete se sa našom politikom kolačića.

Politika kolačića