Upoznale smo se pre osam i po godina i još uvek smo najbolje drugarice, mada se sad po malo bojim da joj se nešto ne dogodi jer to je već prilično vremena.
Svidela mi se na prvi pogled. Bila je jednostavna i skromna, nije bila od onih velikih i bučnih već prilično tiha i marljiva. Očekivala sam je ranije ali je kod nas došla tek nedelju dana pred slavu. Upoznale smo se nekih mesec dana ranije ali bilo je nekih problema pa je ispalo tako. Prvo smo je smestili u jednu manju prostoriju u kući jer je tu bilo jedino pogodno mesto, ali sada je tamo gde joj i pripada pravo mesto.
U početku sam bila oprezna. Bojala sam se da nešto pogrešno ne uradim i da ona prekine naše prijateljstvo, posebno što je na neki način naše prijateljstvo bilo kupljeno, ali ona je sve radila kako treba. Na dan slave upoznala sam je sa ostalim gostima. Svi su je pohvalili, a ženski deo gostiju je posebno naglasio da je bilo krajnje vreme da nađem jednu takvu dobru i nesebičnu drugaricu. Slava je protekla fino, u posluživanju i razgovoru. Gosti su otišli relativno rano pošto je u stvari i ručak počeo rano tako da smo do deset sati suprug i ja sve rasklonili i rastrebili. A u deset sati ja sam se, sva premorena, spremila i otišla na spavanje, a moja nova najbolja drugarica je ostala da sledeća dva sata vredno pere gomilu prljavih sudova od slave: MOJA PRVA MAŠINA ZA SUDOVE!
